subota, 30.10.2010.
....čudno je gdje nas život može odvesti...
....eto ja se sjetila svog bloga nakon dosta vremena....
stvari su se kod mene promjenile drastično...čitam ovo i vrištim od smjeha...
počela sam radit na hitnoj, iza sebe imam propalu jednogodišnju "vezu" i tako...
konji su nažalost postali manje bitna stavka u mom životu....ma uglavnom svašta....počet ću pisat malo po malo da pohvatate sve...pozzz
- 13:12 -
četvrtak, 07.05.2009.
...povratak :)
da, vratila sam se nakon godinu dana...
zapravo prošlo je i više od godinu dana....
Kod mene se svašta događalo, promjenila sam se za 180 stupnjeva ;)
postala sam mali crni vražićak, bar tako kažu, ali sam zapravo zadržala onu staru dobrotu u duši ;)
u mom Konjskom svijetu dogodilo se puno lijepih trenutaka, odličnih rezultata, novih prijateljstava...
Moja škola je na samom kraju, za tjedan dana je gotova... Prošlu godinu sam prošla sa 4!!! nije bilo nikakvih popravaka
sada ću opet proći sa četiri, ako se nešto ne zalomi, ali ne bi trebalo hehe
ostaje mi sad učiti za maturu i onda za prijemni za faks...planiram upisati višu medicinsku...
Moram priznati da me jedno vrijeme, još uvijek me drži želja za aeronautikom, no to onda isključuje moje bavljenje jahanjem, pa je otpalo.
imam jako bogati društveni život moram priznati....promjenila sam kompletno društvo, i dalje sam dobra sa starim, ali izlazim sa novima i provodino po cijele dane zajedno...
za promjenu, kako je ono društvo bilo mlađe od mene, ovdje sam ja najmlađa...i baš mi je super s njima
izlazim po cijele noći...mama i tatA su navikli da dolazim ujutro kući hehe
za mene više ne postoji ponedjeljak srijeda subota...izlazi se uvijek..dva prijatelja iz društva drže kaff u našem mjestu koji zovemo Birtija gdje izlazi samo naše društvo, to mi je kao druga kuća..
eh sad ona tema o dečkima hehe
da, naravno i na tom planu se svašta događalo...
onog veslača sam davnih dana preboljela, sad se smijem sama sebi kad se sjetim, pogotovo kad sam čitala stare postove hehehe...prve dječačke zaljubljenosti...
da ne gubim vrijeme na stare događaje...
Dugo, ali stvarno dugo vremena mi se nije nitko svidio, stvarno...već sam se malo zapitala što se samnom događa, toliko zgodnih frajera ulječe a ja ništa, samo ih zaje...da..
kako sam počela češće izlaziti u birtiju, jedno veče je ostatak društva došao odnekale i sjeo na terasu...među njima je bio jeda lik koji je onako pričao s njima, smješkao se i tu i tamo gledao u mene...
čini se zanimljiv, nakon dugo vremena netko zanimljiv!!!
no ja sam sljedeći dan išla na maturalac i nismo se vidjeli oko mjesec dana...
ponovno mjetso susreta bila je naša birtija, opet se gledamo kao neke dvije budale... Svi ga znaju, samo ga ja vidim prvi put u životu....zapravo sam ga viđala ali nisam obraćala pažnju, vjerojatno...
raspitam se ja kod frendice N koja je stalno išla tamo samnom, zapravo su me ona i njen dečko tamo i dovukli...
Kaže ona meni to je D, stariji je (dobro svi su u našem društvu stariji)..
Kao simpa dečko, bio je u vezi tri god, i živjeli su zajeno pa baš nije izlazio ali tu je iz našeg naselja...dobar sa svima tu, frajer je...sponzoruše se ljepe na njega....
oke oke...nisam odmah sve pohvatala jer sam previše buljila u njega...nisam čula ni to za sponzoruše ni ništa...
ugl dečko vozi srebrnog BMW-a 5...moj omiljeni auto...
onak..neeeeee...osjećam se ko sponzoruša...
nadodala mi je samo da on ima curu koju poželi, i da je čula da ih ima na jednu noć, dvije i odj..
hm..da, prekrižen je, ionako sam ja ledena kraljica i mogu se kontrolrati...kod mene nema zaljubljivanja...napokon sam svoja:)
dobro još bolje pomislih, mal ću tak flertat, zabavljat se ali ništa snjim...tako je i bilo...
neznam kako ali često smo se našli u blizini i pričali....što je najgore dečko je stvarno ispravan...kažem ja N bio bi ovako savršen još samo da voli motore...kad sljedeći dan mi nešt pričamo, ja čitam novine automoto i on kaže kako je vozio trke mora...neeeeeeeee...nemože mi to radit, a neee, on se meni ne smije svidjeti!!!
ali odmah sam se sjetila da je ženskaroš, gad, ocrnila ga u svojoj glavi...i...opet hladna.
tako smo se mi sretali dečko bio preispravan prema meni....zbog nekog nevažnog događaja razmjenili smo brojeve, čuli se tu i tamo, uvijek zezancija, šprdnja...onak lijepo..
tata mu ima firmu u pekingu pa je otišao tamo, a ovaj pravi party kod kuće...bila sam i na tome...
na jedan party nisam došla jer mi je naj frendica tj moja mala seka tina, slavila rođendan, malo sam se nazujila hehe...i išli smo u grad...
iz neznam kojeg razloga on me nazvo i pitao zašto nisam došla...i tako smo pričali, pita on da dođe po mene na tramvajsku pa da idem na party kasnije, kad budem htijela... kažem ja može...
ugl kad sam ga zvala javio se neko drugi i pričo gluposti, ja sam poklopila i rekla sebi, zauvijek i ovo "prijateljstvo" gotovo!!
legla sam u svoj krevet i zaspala...kad nakon pola sata zvoni mob D...ispričava se kažu da su mu pijane budale sakrile mob, pričamo mi nekih 10 min ali svi tamo sakču i kaže on nazovem te za min.
ok, nastavim ja spavat...mislim neće taj nazvat kad za 15 mni zvoni mob D...ono tišina...on je njih sve otjero...heheh
pričali smo neka dva sata kad on kaže da dođe po mene...premišljala sam se ali je alkohol još bo u krvi pa su suta slušala sve osim pameti :P
izašla sam van kad ono kroz maglu stiže predivni auto mojih snova, tu sliku neću niakda zaboraviti...
došli smo tamo, sjeli na trosjed, donio mi je deku jer mi je bilo hladno i upalio grijanje, čačkali smo nešt po netu skoro dva sata...i tek nakon toga...se poljubili...i tako nastavili...
ah tako je to počelo... a nastavak vam napišem sutra jer sad žurim u šk...ovo je samo početak :)
- 10:32 -
srijeda, 12.03.2008.
Novi dizajn...
Evo moram se pohvaliti svojim novim
dizajnom za koji sam zahvalna Rubby..
Nadam se da vasm se sviđa...
Trenutno sam u jako velikoj gužvi, imam jako puno testova,
odgovaranja..treninga..
pa vam nestignem pisati ni čitati ali za vikend ću sve nadoknaditi..
Obećajem...pusa svima
- 11:08 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
nedjelja, 02.03.2008.
Mjenjam se...
Ponekad razmišljam o svojim postupcima, pogledima n svijet, razmišljanjima..
Shvaćam da si dana u dan jako mjenjam, meni se čini na bolje..
Zrelije razmišljam, mjenjam svoje postupke i reakcije u određenim situacijama..
Neke stvari nikad više ne bih ponovila, drugačije bi se postavila.
Znam da svi to shvate nakon nekog vremena, no meni se događa u vrlo kratkom vremenu, kroz dva-tri mjeseca..
drago mi zbog toga.
Prvu pogrešku bih popravila, kada bi mogla, je veslač..
Sve bih drugačije, shvatila bih neke stvari..o baš sam bila glupa, mlada i naivna.. Zašto mi to niste rekli kad ste idjeli kakve pizdarije pišem i radim..
Sada ću sve činit na drugačiji, za mene zreliji način...
Nemogu o tome nepraviti sada roman, ali nadam se da ste shvatili što sam htjela reći..
- 10:26 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 20.02.2008.
Bolni zub...
Evo imam vam puno toga za ispričati..
U subotu nisam išla van zato što me jako bolio zub..
Sjedila sam sama kod kuće do koje doba noći na netu (dok mi u sobu bije uletio pijani braco..) i pokušavala biti jača od te strašne boli.
I tako ja nekako izdržala. Ujutro se probudim kad ono..cjeli vrat mi otečen, nemogu gutati, jedva pričam (svi su slavili).
Naravno ja moram na konjički. Krkam se knavonima da prestane, sjedim na konjičkom cjeli dan, nije bilo šanse da idem jašit, i pokušavam skuputi hrabrosti da u ponedjeljak posjetim zubara. Trpim, trpim i trpim, ali nemogu više, još sam više natekla.
Mama i tata odluče da je najbolje da idem na maksilofacijalnu kirurgiju.
Brat me vozi, mama i tata ohrabruju da ću znat di se trebam kome javit (ipak imam bolnicu u malom prstu, a i oni su zdr, djelatnici pa su sve dogovorili telefonom). I tako se ja i brat pojavimo na hitnoj po uputnicu.. Tamo me svi pozdravljaju sve ide brzo (tata tamo radi).
Odem na maksilofacijelnu, doktor dolazi za minutu, i kaže.. nebi te ja sad previše mučio, znam da jako boli, trebat će ti još taj zub, neću ga vadit jer nesmijem zbog upale...
Kao malo lakše mi je. Doktor je super simpatičan, stvarno čovjek za 10!
Šalje on mene u dežurni dom zdravlja. Dolazim, Ulazim unutra kad ono neka mlada simpa doktorica i sestra.
Sjedam na fotelju, doktorica mi namješta naslonjač da mi bude udobnije..i pita sestru "gdje se pali lampa". Mislim si ja, super ni lampu nezna upalit a treba mi brusit zub. Zatim pita " sestro a koja je f.." neznam točno naziv. Meni još gore. Počne ona to meni brusit, i nije bolilo, napiše mi recept kako je dr. iz bilnice preporučio i pusti me kući..
Strašno..ali ipak dobro..
I sad ja razmišljam ovako: "u kakvom sam ja očaju, strahu i boli bila. Pojavila sam se u nedjelju navečer na svim tim mjestima, dodavši i ljekarnu, a oko mene su sve bili simpatični i veoma dragi ljudi. Definitivno su i psihički veoma pozitivno utjecali na mene. Baš sam bila sretna"
Sada nek neko kaže da mi, zdravstveni djelatnici nismo simpatični i pristupačni. Naravno uvijek ima izuzetaka...
- 22:39 -